|
Poslanikovo drzanje ruke onom kome govori Nekada je Poslanik, s.a.w.s., podsticao paznju i interesovanje onom kome se obracao dodirivanjem njegove ruke ili ramena, da bi intenzivirao i uvecao njegovu paznju u pravcu onog cemu ga poducava, kako bi usmjerio sva njegova cula, njegov sluh, vid i njegovo srce, u cilju sto boljeg pamcenja i sjecanja.
Buhari i Muslim prenose sa Buharijevom verzijom, od 'Abdullaha b. Sahbere Ebi Ma'mera, da je rekao: Cuo sam Mes'uda kako govori: Poslanik, s.a.w.s., me je ucio Sehadetu dok su moje ruke bile medu njegovim, kao sto me je ucio surama iz Kur'ana:(1) Cast i slava pripadaju Uzvisenom Allahu, Njega treba iznad svega postovati, Njemu se klanjati i u Njegovo ime dobra djela ciniti. Neka si spasen, o, Allahov Poslanice, neka se na tebe izlije milost i blagoslov i neka je Boziji spas na nas i sve dobre robove.
Buhari i Tirmizi prenose od 'Abdul'aziza b. 'Umera, r.a., da je rekao: Dohvatio me je Ailahov Poslanik, s.a.w.s., za rame, pa mi je rekao: "Budi na dunjaiuku kao stranac ili putnik i svrstaj sebe u stanovnike kabura."(2)
Ibn 'Umer je govorio: Kada omrknes, ne cekaj da osvanes, a kada osvanes, ne cekaj vece! "Odvoji od svoga zdravlja za bolest, a od zivota za tvoju smrt, jer ti, o, 'Abdullahu, vec sutra neces znati kako ti je ime!"(3) Ovdje, takoder, nalazimo udaranje Vjerovjesnika, s.a.w.s., po natkoljenicama nekih od ashaba u nekim situacijama.
Prenosi Muslim' od uglednog tabi'ina Ebu-l-'Alijea da je rekao: Emir b. Zijad je jednom okasnio sa namazom. Dosao mi je 'Abdullah b. Samit, pruzio sam mu stolicu na koju je sjeo, onda sam mu spomenuo postupak Ibn Zijada. On se ugrizao za usnicu i uda¬rio me po natkoljenici i rekao: Pitao sam Ebu Zerra kao sto si ti mene upitao, pa se ugrizao za usnicu i udario me po natkoljenici, kao Sto sam ja udario po tvojoj natkoljenici. Zatim rece: Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.w.s., kao sto si ti mene pitao, udario je po mojoj natkoljenici kao sto sam ja udario po tvojoj(4) i rekao mi: "Obavljaj namaz u njegovom vremenu, a ako te sustigne namaz sa njima, klanjaj i ne reci: "Necu klanjati, ja sam vec klanjao, jer to je, zaista, uvecanje dobrih djela!"
(1) Ova sintagma oslikava obim Poslanikove, s.a.w.s., brige za znanjem Sehadeta.U hadisu nalazimo sljedecu pouku: ucitelj zaista mora da pokaze zaokupljenost potpune paznje kada je u pitanju vazna i znacajna stvar kojoj poducava one koji traze korist, da ih informise i upozna sa time kako bi usredsredili svoja cula, srce i da budu potpuno budni, svjesni onog sto uzimaju od njega, da precizno shvate njegov govor, postupak, gestikulaciju i izraze, a da ne dodaju, oduzmu, promijene, zamijene ili, pak, zanemare nesto. Hadisom se, takoder, ukazuje na poucavanje i ucenje u pripovjedackom stanju, stanju potpune blizine, uzimanje ruke onog koji se poucava radi pojacavanja njegove paznje i brige za onim o cemu dobija informacije, da bude upecatljivije od poucavanja koje mu se pruza javnim govorom ili uobicajenim nacinom. U njemu je povecana paznja ucitelja prema pojedinim ucenicima zbog njihove inteligencije, ili ocekivanog dobra u njima, ili zbog zapazanja svojstava stalozenosti i originalnosti kod njih.
(2) Jer, ti si pouzdano mrtav! Smrt je skrivena u tvojoj konstituciji, tvome bicu! 'Umer b. 'Abdul'aziz je rekao: "Zaista je covjek, kod kojeg izmedu njega i njegovog praoca Adema nema zivih, od davnina medu mrtvim. Ti si svjedok ka¬ko iz dana u dan bliznji i daljnji umiru, pa mora i za tebe doci dan." 'Umer r.a. je rekao: "Svakog dana se govori: Umro je taj i taj, a zasigurno ce doci dan kada ce se o meni reci: Umro je 'Umer! Mi, kako kaze pjesnik: Umiremo i živimo svakog dana i noci, mora biti dan kada cemo umrijeti i necemo zivjeti. Poslanik, s.a.w.s., je bio postupan u opominjanju 'Abdullaha b. 'Umera, r.a. Prvo mu je pomenuo stranca, zatim putnika, pa stanovnika kabura. Stranac se seli iz drzave u drzavu, dok je njegovo srce vezano za domovinu. Ne opterecuje se suvisnim stvarima, jer planira povratak u svoju domovinu. U tuđini ne ostaje dugo, osim koliko mu je neophodno ili potrebno. Putnik, ciji je jedini cilj da prevali put i dode do svog odredista ne obazire se na stvari koje bi ga odvratile od toga. Lijepi vrtovi ga ne mame za zastajanjem, kao ni prijatna klima ili dubok hlad. Stanovnici kabura su mrtvi, koji su nas pretekli u susretu sa Allahom. Odrediste zivih je to njihovo staniste. 'Abdullah b. 'Umer je zato govorio: "Ako omrk¬nes, ne ocekuj da osvanes...."
(3) Recenice: "Ubroji sebe u stanovnike kabura", i "ti si, o 'Abdullahu,..." se nalaze u Tirmizijevoj a ne Buharijevoj predaji. Hafiz Ibn Hadzer, govoreci o ovom hadisu navodi: "U njemu nailazimo na uciteljev dodir ucenika kod poucavanja i to bliskoscu i opomenom, sto se obicno ne prakticira, osim sa onim prema kome se ima naklonost. U njemu nalazimo da je obracanje, upuceno sa ciljem obracanja svima, teznja i zelja Poslanika, s.a.w.s., za kontinuitetom dobra kod njegovog ummeta i podstrek na to da se covjek ne prepusta ovom svijetu i da svoje aktivnosti svede na ono sto je neophodno da cini."
(4) Imam En-Nevevi u Serhu Sahihi Muslim navodi njegove rijeci: "Pa je udario po mojoj natkoljenici kako bi mi probudio interesovanje i zaokupio moju paznje onime sto govori."
|